Samo mi možemo pristupiti najdubljem dijelu svog bića, onom dijelu koje uistinu zna tko smo, zašto smo ovdje i što nam je potrebno da bismo funkcionirali najbolje što možemo.
U prošlom članku pisala sam o prvih 5 mitova o životu iz knjige Što ako je ovo raj? autorice Anite Moorjani, Slijedi preostalih 5 mitova.
MIT 6. To je samo slučajnost
„Tijekom iskustva blizu smrti ne samo da nisam imala fizičko tijelo, nego ni spol, rasu, kulturu, religiju, uvjerenja i ego. Bila sam proširena, moćnija, veličanstvenija. Shvatila sam da me ovozemaljski elementi koje sam oduvijek smatrala dijelom sebe zapravo smanjuju i ograničavaju te da sam zbog njih puno manje ona istinska JA. Oslobođena tih ograničenja, bila sam bezgranična, dio svega i jedno sa svime.“
U zemaljskom životu, suprotnosti i razlike nužne su za stvaranje onoga što doživljavamo kao stvarnost. Ali kada se usredotočimo na razlike, jedni druge nerijetko smatramo neprijateljima.
„Budući da u našem jeziku ne postoje riječi kojima bih adekvatno mogla opisati ono što sam proživjela u onostranom svijetu, nerijetko se koristim metaforom tapiserije kao simbolom koji prikazuje da su naši životi isprepleteni s drugim životima. Zamislite milijarde niti od najrazličitijih materijala, blistave od života. Jedinstvene niti predstavljaju svakog pojedinog čovjeka koji je ikada živio, a sve su suptilno isprepletene i stvaraju čudesne slike kompliciranih, raznobojnih obrazaca. Niti se isprepliću, ovijaju se jedna oko druge i jedna kroz drugu, okružene blještavom ljepotom i ljupkošću. Cijela se tapiserija doima živom, ona je živa tvorevina u kojoj sve pojedinačne niti oblikuju planine, oceane, slonove, nebodere, zrakoplove, ležajeve, vas, mene i sve ostalo što postoji.“
Sad zamislite da pratite jednu nit dok putuje tapiserijom, prelazeći preko nekih niti i ispod drugih, dodirujući neke niti, a neke ne. Jedna nit ne dodiruje sve ostale izravno, ali neke od onih koje dodirne dodiruju druge niti u cijelom tkanju. Kao cjelina sve se niti povezuju i stvaraju prekrasno kozmičko umjetničko djelo koje priča posebnu priču. Ne možemo izvući niti jednu pojedinačnu nit, a da ne promijenimo cijelo tkanje. Svaka nit je nužna za cjelovitu tapiseriju. Nit koju smo pratili je metafora vas i vašeg života. Dok živimo ovdje, na fizičkoj strani, ne možemo sagledati cijelu tapiseriju. Svjesni smo samo ovog sadašnjeg trenutka, jedne točke u vremenu u putovanju naše niti. S tog ograničenog stajališta mi dajemo sve od sebe s onim što u svakom trenutku znamo da bismo istakli priču koju želimo ispričati. Možda ćemo poslije požaliti što smo istkali upravo tu priču, ali u tom trenutku nismo bili dovoljno mudri.
Važno je znati kako je sa stajališta onostranog svijeta ta cjelokupna tapiserija savršena upravo takva kakva jest. S te točke gledišta sve je upravo onakvo kakvo treba biti. Ništa ne možemo poboljšati. Autorica napominje kako na onom svijetu nije sebe doživljavala kao jednu jedinu nit. Imala je sveznajući pogled na cjelinu i mogla je vidjeti, osjetiti i razumjeti cijelu priču koja se tka zauvijek, kao i spoznati da je sama povezana sa svim drugim nitima.
„Svi smo mi povezani. Što jedno od nas napravi, to djeluje na sve ostale, na cijelu tapiseriju.“
Sigurno vam se dogodilo da pomislite kako nekoga niste dugo vidjeli i sutradan ga sretnete u gradu. To nije slučajnost kao što ste mislili. To je viša sila. Vaša energija je prizvala energiju te druge osobe.
Neka vam namjera bude samo ljubav
„Svake večeri prije nego što zaspim u krevetu razmišljam o proteklom danu i šaljem ljubav svakoj pojedinoj osobi na planetu, gdje god se nalazila. Nije mi važno što je tko napravio, tko je kome pomogao ili tko je koga povrijedio – čak i ako je netko povrijedio i mene samu. Neki su ljudi nedvojbeno serijski ubojice i silovatelji. Ljubav namjerno šaljem svima, zamišljajući kako se širim, pružam ruke i grlim svakog pojedinog čovjeka, uključujući i one koji čekaju smrtnu kaznu. Da su znali kako je to osjetiti ljubav, možda nikada nikoga ne bi ubili.
PROTUOTROV MRŽNJI I NASILJU NIKADA NISU MRŽNJA I NASILJE – PROTUOTROV JE LJUBAV!
Zaključno:
- Ako smo svi povezani, tada sve što šteti drugima šteti i nama, a što pomaže drugima pomaže i nama.
- Kad se prekoravate i osuđujete svoja djela iz prošlosti kao pogrešna, podsjetite se da ste postupili najbolje što ste u to vrijeme mogli, s obzirom na ono što ste tada znali ili osjećali.
- Slijedite svoju intuiciju kad osjećate da vas nešto potiče da nekamo odete, nešto napravite ili kažete. Budite otvoreni mogućnosti sinkronističke povezanosti s drugim ljudima.
- Uvježbavajte suosjećajnost s osobom kojoj tek nešto malo zamjerate; kad vam postane lakše prihvatiti tu osobu i njezine postupke, proširite svoje suosjećanje na drugu osobu kojoj zamjerate malo više. Svaki put kad uspijete osjetiti suosjećanje na jednoj razini, proširite ga na sljedeću i ne zaustavljajte se.
- Češće čitajte ili slušajte ohrabrujuće priče o ljudima i prestanite pažnju usmjeravati na negativno. Čak i kada se čini da na svijetu nema ničeg dobrog, budite svjesni da su to samo medijski izvještaji. U svijetu postoji toliko dobra, a vi tražite dobre vijesti i budite zahvalni na njima.
- Kad otputujete u drugu zemlju ili se družite s ljudima koji pripadaju drugoj kulturi, potražite ono što vam je zajedničko poput ljubavi prema djeci ili odanosti obitelji. Stvari doživljavajte kao drukčije, a nemojte ih etiketirati kao strane. I svoju djecu učite tome od što mlađe dobi.
MIT 7. Nakon smrti plaćamo za svoje grijehe
„U iskustvu blizu smrti nisam se oslobodila samo fizičkog tijela, nego i rase, kulture, spola i religije. Odbacila sam te slojeve vrijednosti i uvjerenja koje je moje fizičko ja nagomilavalo tijekom ovog života. Iznenadila sam se kad sam otkrila da ti dijelovi mog fizičkog identiteta nemaju nikakve veze s mojim beskonačnim ja. Nisam se svela na mali dio sebe, nego sam postala nešto znatno veće. Bila sam čista bit, čista svijest, čista ljubav… čisti Bog. Nazovite to kako hoćete, ali ne postoje riječi koje bi mogle izraziti ukupnost onoga što sam osjetila. Doživjela sam samo ljubav, empatiju i suosjećanje prema sebi i prema svima koji su bili dio mog života, bez obzira na to jesu li me naizgled povrijedili ili su mi pomogli.”
“Shvatila sam da su me čak i oni koji su me povrijedili na neki način potaknuli prema sljedećoj razini u mom životu, i to na pozitivan način, makar mi se tada nije tako činilo… Kada sam se vratila u ovaj život i u svoje tijelo, sjećam se kako sam se pitala zašto nas nitko nikada nije poučio da univerzum prema nama osjeća bezuvjetnu ljubav, da smo čudesni, moćni i veličanstveni. Zašto nam nitko nije rekao da ne postoji osuda ili da je ono najvažnije na što se možemo usredotočiti ljubav, a ne strah i odmazda? Ali tko bi nam to rekao? Većina ljudi, čak i oni koji druge poučavaju o tome što se događa poslije smrti, zapravo ne znaju tu informaciju. Znamo samo ono čemu nas uče naša kultura i religijska načela koja su tisućama godina prije napisali muškarci u potpuno drukčijoj kulturi i povijesnom razdoblju.“
„Društvo nas uvjetuje da mislimo kako nas netko promatra i osuđuje, a to osuđivanje izvire iz nas samih, jer živimo u svijetu dualnosti. Ali u nedualnosti postoji samo čista svijest, čista bezuvjetna ljubav i potpuno prihvaćanje. Mi smo dvije strane iste medalje.“
Autorica shvaća da joj je žao što to prije nije znala. Uče nas da se bojimo života poslije smrti zbog toga što će nas netko osuditi i kazniti. Umjesto toga bilo bi bolje kada bi nas učili empatiji i suosjećanju i prema sebi i prema drugima, da nas uče kako smo svi povezani i kako svi djelujemo jedni na druge. Mnogi ljudi misle kako nas nakon smrti očekuje osuda. To pogrešno uvjerenje potvrđuju upravo one institucije kojima se obraćamo da nam daju odgovore i pruže utjehu kad smo uplašeni. Kao da računaju na to da će nas strah držati pod kontrolom kako ne bismo povrijedili druge. Ali kada pogledate stanje našeg svijeta, koliko ima lošega u njemu i kako ima sve više i više zatvora, izgleda da ta teorija ne funkcionira.
„Vjerujem da nam istina o tome da mi jesmo ljubav i da nas univerzum bezuvjetno voli, kao i spoznaja o tome da smo svi povezani, može pomoći da osjetimo istinsku empatiju i suosjećanje prema drugima. Kad bismo svi prigrlili te spoznaje, ljubaznije bismo postupali prema sebi, prema drugima, pa čak i prema planetu. Naš stav prema životu i smrti bio bi ispunjen ljubavlju, a ne strahom.“
MIT 8. Duhovni ljudi nemaju ego
„Dok sam bila na drugoj strani, shvatila sam da je svaki dio moga ja u ovom fizičkom životu, uključujući emocije, um i ego, nužan da bih ovdje preživjela i napredovala. Ego nam pruža osjećaj identiteta i individualnosti. Ego nam omogućuje da znamo tko smo kao pojedinci i da izrazimo svoju jedinstvenost. Kad ego ne bi bio nužan, ne bismo se ni rađali s njim.“
Iako smo svi povezani i svi smo jedno, bilo bi nam vrlo teško funkcionirati u ovom fizičkom svijetu kad ne bismo imali ego koji nam pruža osjećaj o tome gdje ja završavam, a ti počinješ. Potreban nam je da bismo mogli razlikovati između sebe i drugih, kao kako uočimo razliku između vanilije i čokolade. Da nemamo sposobnost razlikovanja putem uspoređivanja i suprotnosti, na ovom svijetu ništa ne bi ni postojalo.
„Što više volim sebe, to mi je manje potreban prevelik ego koji samog sebe uzvisuje i hvali. Ako istinski volim sebe, to znači da ne osjećam potrebu braniti i štititi ego, pa će mi manje biti potrebno da me drugi vole i da se ponašaju na određen način kako bi ugodili mom egu. Te su mi se ideje potvrdile u vlastitom iskustvu. Što više volim sebe, to se manje identificiram s egom, jer znam da sam nešto znatno šire te da postojim i s njim i bez njega.“
Ego i svjesnost
„Zamislite da smo se svi rodili s daljinskim upravljačem u ruci, a na tom su upravljaču samo dva dugmeta i ništa drugo. Ta dva dugmeta podsjećaju na dugme za kontrolu glasnoće na starinskom radiju, a na vanjskom rubu svakog dugmeta označeni su stupnjevi od nula do deset. Jedno je dugme označeno riječju svijest, a drugo riječju ego. Recimo da su pri našem rođenju oba dugmeta namještena na razinu deset. Na svijet dolazimo s namjerom da život iskusimo punim plućima. Možemo imati zdrav ego i zdravu svijest. To što nam je svijest na najjačoj razini znači da smo itekako svjesni svoje povezanosti s univerzumom i svime što u njemu postoji.”
“Mislim da se uistinu rađamo svjesni svojih najdubljih čežnji, kao i razloga zbog kojih smo odgovorili zovu ovozemaljskog života koji nas je povukao na ovu fizičku razinu. Kad se nađemo ovdje, barem prvih nekoliko godina, još osjećamo povezanost s našim voljenima na drugom svijetu; čujemo kako šapću u našem srcu, vode nas i mole da ne zaboravimo tko smo i odakle dolazimo.”
“Međutim, uskoro buka vanjskog svijeta priguši taj unutarnji šapat, najčešće zahvaljujući dobronamjernim (a ponekad i ne tako dobronamjernim) ljudima koji nas okružuju. Počinjemo usvajati tuđe strahove dok nas ti ljudi pogrešno poučavaju kako možemo preživjeti i uspjeti u stvarnom svijetu. Daju nam do znanja da empatija i povezanost s ostatkom svijeta nisu osobito poželjne. Jasno nam govore da su svijet iz kojega smo došli i povezanost koju osjećamo puka mašta. Kako učimo snalaziti se u životu na fizičkoj razini, s vremenom isključimo svijest. Drugim riječima, postupno smanjujemo stupanj svoje svjesnosti.”
Ali stupanj ega je i dalje na najjačem. Zato izgleda kao da nam ego nije u ravnoteži s našom razinom svijesti o drugima. Tada nas drugi počinju optuživati da smo egoistični. Nije dakle riječ o tome da oni imaju golem ego ili da su postali pretjerano egoistični. Oni samo izgledaju tako zato što im je dugme za svijest namješteno na najnižu vrijednost, a ono za ego na najvišoj. To je vrlo uobičajena pojava zbog koje gubimo povezanost s jedinstvom. Empatija prema drugima je slava i počinjemo vjerovati da je ego naša osobnost.”
“Dok sam bila dijete, dobronamjerni su mi ljudi uvijek govorili da ne budem egoistična. Osobito se u mojoj kulturi djevojčicama i ženama govori da moraju potisnuti i kontrolirati svoj ego. Uvijek su me sprečavali kad bih htjela izraziti svoju individualnost. Nisam smjela biti uspješnija, popularnija ili pametnija od muškarca za kojeg ću se jednog dana udati (autorica dolazi iz kulture u kojoj su još uvijek aktualni ugovoreni brakovi), a da sam bila popularna, uspješna ili pametna, bilo bi mi teško naći muža. Ako se žene u mojoj kulturi ne udaju do određene dobi, svi ih osuđuju. Zato sam, da bih udovoljila svima oko sebe okrenula dugme ega na najnižu vrijednost. Tako su oba moja dugmeta bila na najnižem stupnju i funkcionirala sam samo s malim dijelom snage koju sam imala kad sam došla u ovaj život.”
“Nisam potpuno izražavala sebe, niti sam sebi dopuštala da postanem ono što sam trebala postati. Loše sam se odnosila prema sebi i dopuštala drugima da čine to isto. Jako sam se bojala da će me osuditi kao egoističnu te sam sebe uvijek stavljala na posljednje mjesto. Bila sam malena da bi drugi mogli biti veliki. S godinama se to potiskivanje mog istinskog ja manifestiralo u obliku karcinoma.“
Zbog toga autorica vjeruje da je smanjivanje intenziteta ega za nas štetno, kao i u slučaju jačine svijesti. To ne znači da će svatko tko svoju osobnost ne izražava u cijelosti oboljeti od karcinoma. Ali ego nam pomaže da utvrdimo tko jesmo i zašto smo ovdje. Nitko nas ne poznaje bolje od nas samih. Samo mi možemo pristupiti najdubljem dijelu svog bića, onom dijelu koje uistinu zna tko smo, zašto smo ovdje i što nam je potrebno da bismo funkcionirali najbolje što možemo. Te spoznaje znatno smanjuju traume i probleme koje stvaramo stalno pokušavajući ugoditi svima, dok istodobno zaboravljamo sebe. Društvo nas uopće ne potiče da postavljamo ta pitanja i istražujemo tko smo. Opće razmišljanje je da je propitivanje sebe gubitak vremena i luksuz, jer je egoistično toliko se baviti sobom. Zbog toga mnogi ljudi koji osjećaju želju produbiti svoje znanje o sebi uskoro odbace tu mogućnost, bojeći se da će ih drugi osuđivati.
„Svijest o sebi je najvažnije što možemo učiniti za sebe, ali isto tako i za druge.“
Ako poznajemo sebe, znači da znamo što nas čini sretnima, a što ne. Znači da smo dovoljno svjesni da odaberemo put koji će nas voditi prema većoj ljubavi i dobrobiti. A kad potpuno poznajemo i volimo sebe, u stanju smo tu ljubav i svijest prenijeti i na druge. Najbolje što možemo učiniti za sebe i za sve druge je da živimo kao potpuno ostvarena, radosna bića, s razvijenim egom i sviješću, umjesto da budemo u strahu, neispunjenih potreba i nefunkcionalni. Kada pogledate oko sebe izgleda kao da živimo u svijetu punom ljudi koji vjeruju da su nemoćni, slabi i uplašeni. Budući da ljudi u to vjeruju, takvima se i predstavljaju u svijetu. Većinu ljudi nitko nikada nije potaknuo da istinski otkriju tko jesu i da oba dugmeta okrenu na najjače.
Jedna žena je upitala autoricu kako da pomogne svom mužu da smanji svoj ego (ponašao se tako da se smatrao najpametnijim i nitko mu ništa nije mogao reći). „Možete početi tako što ćete ga pitati što ga raduje ili što bi ga uistinu ostavilo bez daha. Upitajte ga što bi učinio kad bi mogao učiniti bilo što. Kamo bi otišao? Koje svoje snove još nije ostvario? Upitajte ga i čega se boji. Ako vam se čini da bi bilo neobično samo tako početi ga ispitivati o tim pitanjima, dogovorite se da jednom tjedno odete na sastanak. Isključite mobitele i razgovarajte. Da bi bilo jednostavnije recite mu što smatrate njegovim pozitivnim osobinama i što vam se kod njega sviđa. A onda mu povjerite svoje snove i težnje te mu ispričajte što vam je zabavno i što vas raduje. Također ako je nešto u njegovom životu utjecalo na njega, npr. možda mu je nedavno umrla majka, spomenite to u razgovoru da vidite kako se osjeća. Mogli biste reći da vam njegova majka nedostaje i da ponekad razmišljate o njoj, a onda ga pitajte nedostaje li njemu.“
“Vjerujem da je svaki pojedini čovjek moćniji nego što bismo mogli povjerovati i nikome među nama ta moć nije uskraćena. Vi i ja smo božanstvo koje se izražava kroz naše tijelo, u ovom vremenu i mjestu, ovdje i sada. Ne postoji svjesnost važnija od te.“
Istine o egu:
- Ego nam nije neprijatelj i ne moramo ga prevladati; on je nužan za preživljavanje u fizičkom svijetu.
- Mi odlučujemo doći u fizičko carstvo kako bismo iskusili razdvojenost i dualnost sa svim njenim bogatim, oprečnim osobinama koje čine ovdašnju stvarnost, kad ne bismo imali ego, to iskustvo ne bismo mogli doživjeti.
- Kad volimo sebe, to ne znači da smo egoistični, nego je to presudno za naše optimalno zdravlje i sreću.
- Što više volimo sebe i što više prihvaćamo svoj ego, to nam je lakše vidjeti onkraj ega i postati svjesni svog beskonačnog ja.
MIT 9. Žene su slabiji spol
„Iako to zapravo nitko nije rekao, od rane mije mladosti bilo jasno da u žene uvijek imale podčinjene uloge i služile muškarcima. Izgledalo je gotovo potpuno normalno da muškarci dominiraju. Taj je mit, kao bilo koji drugi, utjecao na moje razmišljanje sve do moje dvadeset pete godine, jer mi se činilo da to vrijedi i za stvarni život, kao i na televiziji. Sva su važna mjesta u korporacijama, vladi, politici i oružanim snagama držali muškarci, a ako bi se žene bilo gdje i pojavile, imale su manje uloge, kao što su pomoćnice ili tajnice.“
JIN I JANG
Sami biramo hoćemo li doći na ovaj svijet kao muškarci ili žene ili kao transrodne osobe, ovisi o tome što bismo željeli doživjeti. Ako odlučimo biti žena, znači da imamo više jin energije, što znači da smo više usklađene s prirodom i vlastitim osjećajima, kao i s osjećajima drugih. Ujedno imamo i jače majčinske osjećaje i empatične smo. Ali ako se odlučimo roditi kao muškarci, tada imamo više jang energije. Više smo okrenuti vanjskom svijetu te smo fizički snažniji, brži i veći – bolji zaštitnici. To je općenito istina čak i kad tijelo s kojim se rađamo ima drukčiji spol od onoga koji smo odabrali. Naša energija odgovara onome što mi uistinu jesmo, a ne nužno našem fizičkom tijelu. Jin i jang sile su koje se nadopunjuju, a ne suprotstavljaju. Svojim međudjelovanjem čine cjelinu.
„Umjesto da učimo svoje kćeri da se pokoravaju muškarcima, učimo svoje sinove da poštuju žene.“
„Riječ je o tome da se udružimo i počnemo preuzimati odgovornost za svoju ulogu koju smo odigrali u stvaranju ovakvog svijeta, osobito ako za sebe i svoju djecu želimo bolji, uravnoteženiji svijet.“
Istine
- Nijedan spol nije ni više ni manje vrijedan od drugoga – svaki ima svoje važne osobine potrebne da vi cjelina bila potpuna i uravnotežena. Ta je cjelina ne samo puno veća od zbroja svojih pojedinačnih dijelova, nego je i znatno veličanstvenija nego što smo prije mogli shvatiti.
- U duhovnom carstvu nemamo fizičko tijelo, pa ne postoji ni spol. Svi smo jednaki i svi smo jednako moćni.
MIT 10. Uvijek moramo biti pozitivni
Kad se bojimo da ne razočaramo druge možemo izgubiti sebe i svoju izvornu osobnost. Nastojimo ispuniti tuđa očekivanja umjesto da sebi dopustimo da budemo to što jesmo. U ovom razdoblju, kad se općenito smatra da „pozitivan stav gradi pozitivnu stvarnost“, oni među nama koji pate ne moraju se nositi samo s vlastitom patnjom. Moraju se nositi i sa stavovima ljudi oko sebe koji uporno zahtijevaju da ostanemo pozitivni. Iako je prirodno osjećati teške emocije dok prolazimo kroz bol i gubitak, velik dio našeg društva to prihvaća s nelagodom. Optimizam i nada svakako su korisni, ali kad nas neminovno zadese životne nesreće, bit će nam samo još teže ako vjerujemo da moramo ostati pozitivni. Nerijetko se tada stidimo svoje boli, misleći da smo je sami navukli na sebe jer nismo dovoljno duhovni.
Također kad je riječ o patnji drugih ljudi, ne ostavljamo im dovoljno prostora za patnju, nego nudimo prazne riječi i savjete. Ali iako su pozitivno razmišljanje i afirmacije umnogome dragocjeni, ponekad nimalo ne koriste. Više su poput flastera koji samo prekrije ranu tako da je ne vidimo. Boli se najlakše možemo osloboditi ako prođemo kroz nju. Najprije moramo shvatiti da ona postoji, a onda ju prihvatiti. Bol nikada ne dolazi praznih ruku. Daje nam sposobnost empatije, kako bismo bolje razumjeli druge koji proživljavaju gubitak, tugu i patnju. Od takvih iskustava postajemo još ljudskiji, a ujedno i božanskiji.
„Samo slijedite svoje srce i radite ono što vas nadahnjuje. Zatim drugima prenesite ono što ste naučili. Usredotočite se na sebe, a ne na publiku. Sve dok ste sami nadahnuti i puni ljubavi prema životu,samo govorite iz srca. To je sve!“
- Negativne misli ne možemo kontrolirati, stoga ih se ne možemo osloboditi ako ih odgurnemo na stranu, jer neće nestati, nego ćemo ih samo povremeno potisnuti.
- Sasvim je prirodno osjećati bol, tugu, bijes, frustraciju, strah i slično. Te su emocije prirodan dio nas ljudi.
- Nećemo se razboljeti od negativnih misli; puno veći utjecaj na naše zdravlje ima to što ne volimo sebe takve kakvi uistinu jesmo.
- Kad volimo sebe, lakše ćemo ostati optimistični. Optimizam je znatno moćnije stanje nego kad nastojimo biti „pozitivni“, jer izvire iz ljubavi prema sebi.
- Događaje i okolnosti privlačimo u svoj život ne samo svojim mislima i stavovima, nego i vlastitom osobnošću te načinom na koji je prihvaćamo i izražavamo.
- Ako vam je teško osjetiti radost, počnite s time da prihvatite svoje trenutačno stanje. Nakon toga pronađite mir. Tako ćete lakše osjetiti zahvalnost, a od zahvalnosti je lakši put do radosti. Radost je posljedica duboke zahvalnosti za stanje našeg života u sadašnjem trenutku.
- Osvrnite se na neka prošla bolna iskustva i pokušajte otkriti što ste iz njih dobili. Budite zahvalni na tim darovima.
„Čim nastojimo nadahnuti druge, ili pokušavamo reći ono što mislimo da bi drugi rado čuli, čim pokušavamo biti ono što drugi žele od nas, tada više nismo autentični. Tada govorimo iz glave, a ne iz srca. Kad progovorimo iz srca, poruke prolaze kroz nas, a ne iz nas.“
„Kad stisnete naranču, uvijek ćete dobiti narančin sok. Ono što je unutra, to izlazi van. Tako je i s vama: kad vas netko stisne, kad vas tišti, kad vam kaže nešto neugodno ili vas kritizira, a iz vas izbije bijes, mržnja, ogorčenost, napetost, depresija ili tjeskoba, to je ono što je i bilo u vama. Ako želite davati i primati ljubav i radost, promijenite svoj život tako što ćete promijeniti ono što nosite u sebi.“ Wayne Dyer
Zaključak cijele knjige je da je jedino što je stvarno važno je da sebi dopustite da budete sve ono što uistinu jeste. Budite svoji – svoje istinsko ja. Budite ljubav koja jeste. Neka vaša svjetlost blista što jače. Usto ne zaboravite uživati u životu i zabavljati se!
