Prije stotinu godina, prosječnoj osobi bilo je gotovo nemoguće postati milijunaš. Danas je to stvar izbora, a ne sreće. Ako danas želiš postati milijunaš, sve što trebaš napraviti je slijediti ova tri koraka:
Razumjeti kako se bogatstvo stvara i gomila
Preslikati dokazane sustave stvaranja bogatstva
Biti dosljedan tijekom vremena
I to je to – to je sve što je potrebno prosječnoj osobi da zaradi milijune kuna: razumijevanje, preslikavanje i dosljednost. Pročitala sam knjigu “Izvor stalnih prihoda” od autora Burkea Hedgesa te u nastavku slijedi ono što smatram da je najvažnije iz nje i moji osobni zaključci.
Autorov otac je govorio „nikada ne uzimaj ništa zdravo za gotovo“. Prije Castrove vlade imao je više od 200 milijuna dolara današnje vrijednosti i posjedovao je 12 različitih tvrtki uključujući predionice pamuka, trgovine, tvornice tekstila, tvornicu za proizvodnju kemikalija i posredništvo pri prodaji nekretnina. Kada je Castro preuzeo vlast, autorovi roditelji su pobjegli na Jamajku samo sa odjećom koju su imali na sebi. Očeve tvrtke i bankovni računi zaplijenjeni su zbog onoga što su komunisti zvali „zločinima protiv naroda“. Očev jedini „zločin“ je bio uspjeh u poslu i uzimanje tog uspjeha zdravo za gotovo jer je smatrao da Castro nikada neće svrgnuti vladu. Trebao je prebaciti dio imovine van zemlje, a nije.
Pokušao je ponovno izgraditi carstvo, ali loše ekonomsko stanje i bolesno srce su ga spriječili. Zato je prenosio svoje znanje sinu. Govorio je o važnosti posjedovanja vlastite tvrtke. Vlasništvo znači neovisnost i kontrolu. Što imaš više tvrtki, to bolje.
Autor je naišao na audio kazetu Roberta Kiyosakija Što me moj bogati otac naučio o investiranju u kojoj Robert priča priču o dvojici mladića koji su unajmljeni kako bi doveli vodu u svoje udaljeno selo. Jedan mladić je koristio vjedra i u njima donio vodu. Drugi mladić je izgradio cjevovod. Dugoročno gledano, mladić koji je izgradio cjevovod prošao je daleko bolje od vjedronoše. Potrebno je graditi kratkoročne i dugoročne cjevovode kako bi se unijela raznovrsnost u prihode. Cjevovodi služe kako bi ljudima dali osobnu i financijsku slobodu i doživotnu sigurnost.
Priča o cjevovodima
„Jednom davno, dva mlada ambiciozna bratića, Pablo i Bruno, živjela su zajedno u malom talijanskom selu. Bili su najbolji prijatelji i veliki sanjari. Neprestano su pričali kako će jednom, na neki način, postati najbogatiji ljudi u selu. Bili su bistri i dobri radnici.
Jednog dana im se pružila prilika. Selo je odlučilo unajmiti dva čovjeka koja će nositi vodu iz rijeke do cisterne na seoskom trgu. Dobili su posao. Svaki je mladić zgrabio dva vjedra i krenuo na rijeku. Do kraja dana, napunili su seosku cisternu do vrha. Seoski im je starješina platio novčić po donesenom vjedru vode.
„Ostvario nam se san! Ne mogu vjerovati koliko imamo sreće!“ povikao je Bruno. Ali Pablo nije bio toliko zadovoljan. Boljela su ga leđa, a ruke je imao pune žuljeva od nošenja teških vjedara. Mučilo ga je što će slijedeće jutro morati ustati i krenuti na posao. Zakleo se da će smisliti bolji način prenošenja vode od rijeke do sela.
„Bruno, imam plan!“, rekao je Pablo sljedećeg jutra dok su uzimali vjedra i kretali na rijeku. „umjesto da vučemo vjedra cijeli dan za sitne novce, izgradimo od rijeke do sela cjevovod.“ „Cjevovod! Tko je čuo za tako nešto! Imamo sjajan posao Pablo. Mogu ponijeti 100 vjedara dnevno. Za novčić po vjedru, to je talir na dan! Bogat sam! Do kraja tjedna, mogu kupiti novi par cipela. Do kraja mjeseca, kravu. Za šest mjeseci mogu izgraditi novu kuću. Imamo najbolji posao u gradu, slobodne vikende i dva tjedna plaćenog godišnjeg odmora. Doživotno smo osigurani! Nosi se sa svojim cjevovodom.“
Ali Pabla nije bilo lako obeshrabriti. Strpljivo je svom najboljem prijatelju objasnio plan s cjevovodom. Pablo bi dio dana nosio vjedra, a ostatak dana i vikende provodio je postavljajući cjevovod. Znao je da će kopanje kanala kroz kamenito tlo biti težak zadatak. A s obzirom da je bio plaćen po vjedru, znao je da će mu isprva prihod pasti. Isto tako,znao je da će trebati godina, možda i dvije, prije nego se njegov cjevovod počne naveliko isplaćivati. Ali Pablo je vjerovao u svoj san i bacio se na posao.
Bruno i ostatak seljana počeli su ismijavati Pabla, zovući ga „Pablo, Graditelj Cjevovoda“. Bruno, koji je zarađivao gotovo dvostruko više od Pabla, razmetao se svojim trošenjem. Kupio je magarca s kožnim sedlom i držao ga privezanog ispred svoje nove dvokatnice. Kupovao je raskošnu odjeću i skupe večere u restoranu. Seljaci su ga zvali Gospodin Bruno, veselili se kada bi plaćao pića u krčmi i glasno se smijali njegovim šalama.
Dok je Bruno svake večeri i vikendom ležao u ležaljci, Pablo je postavljao cjevovod. Prvih nekoliko mjeseci nije bilo vidljivog rezultata. Posao je bio težak – teži čak i od Bruninog, jer je Pablo radio navečer i vikendima. Ali Pablo se podsjećao da se sutrašnji snovi grade današnjim odricanjem. Dan za danom, kopao je centimetar po centimetar. „Jedan po jedan, rezultat je vrijedan“ pjevušio je dok je pijukom kopao kamen. Centimetri su se pretvorili u metar, zatim u 10 metara, pa u 20, pa u 100…
“If you don’t find a way to make money while you sleep, you will work until you die.” – Warren Buffett
„Kratkoročni napor je dugoročni dobitak“, podsjećao se kada bi uteturao u svoju skromnu kućicu iscrpljen od još jednog radnog dana. Mjerio je svoj uspjeh postavljajući ciljeve i izvršavajući ih, znajući da će s vremenom rezultati daleko nadmašiti njegove napore. „Drži cilj pred očima“, stalno je ponavljao. Dani su se pretvorili u mjesece. Jednog dana Pablo je shvatio da je njegov cjevovod napola završen, što je značilo da je trebao prijeći upola manji put da bi napunio svoja vjedra! Dodatno je vrijeme upotrijebio da bi radio na cjevovodu. Dan završetka cjevovoda se sve više bližio.
Dok je prekidao rad da bi se odmorio, promatrao je svoj starog prijatelja Brunu kako vuče svoja vjedra. Brunina su ramena bila pognutija nego ikada. Bio je bolno pogrbljen, koraka usporenih svakodnevnim naporima. Bio je ljut i tmuran, mrzeći što je osuđen na to da nosi vjedra dan za danom do kraja života. Sve je manje vremena provodio u ležaljci, a sve više u krčmi. Kada su gosti krčme vidjeli Brunu kako dolazi, počeli bi šaptati „Evo Brune, vjedronoše“ i smijuljili se kada bi seoski pijanica počeo hodati pogrbljeno i vuči noge, oponašajući Brunu. Bruno više nije svima plaćao piće ili pričao šale, već je radije sjedio sam u mračnom kutu, okružen praznim bocama.
Konačno, Pablov je veliki dan došao – cjevovod je bio gotov! Seljani su se okupili kada je voda šiknula iz cjevovoda u seosku cisternu! I kako je selo dobilo stalan izvor svježe vode, ljudi iz okoline doselili su se i selo je naraslo i napredovalo. Pablo više nije morao nositi vjedra. Voda je tekla radio on ili ne. Tekla je dok je jeo. Tekla je dok je spavao. Tekla je vikendima dok se zabavljao. Što je više vode teklo u selo, to je više novca teklo u Pablove džepove. Političari su ga slavili zbog njegove dalekovidnosti i molili ga da se natječe za gradonačelnika. Ali Pablo je znao da ono što je postigao nije bilo čudo, nego samo prva stepenica prema velikom, velikom snu. Pablo je planirao izgraditi cjevovode po cijelom svijetu.
Cjevovod je Brunu izbacio iz posla i Pabla je boljelo što vidi svog starog prijatelja kako u krčmi moljaka piće. Stoga je dogovorio sastanak sa Brunom. „Došao sam ti ponuditi dobru poslovnu priliku. Trebalo mi je više od dvije godine da završim prvi cjevovod. Ali mnogo sam naučio u te dvije godine! Znam koje alate koristiti. Gdje kopati. Kako položiti cijev. Tijekom posla vodio sam bilješke i razvio sam sustav koji će mi omogućiti da izgradim drugi cjevovod..i treći..i četvrti. I mogao bih sam izgraditi cjevovod za godinu dana. Ali to ne bi bio najbolji način da iskoristim vrijeme. Ono što namjeravam je naučiti tebe i druge kako izgraditi cjevovod, a tada bi ti naučio druge, oni bi podučavali dalje sve dok do svakog sela u okolici ne bude postojao cjevovod, pa do svakog sela u zemlji… I na kraju, do svakog sela na svijetu! Samo pomisli, mogli bismo dobiti mali postotak od svake litre vode koja prođe kroz te cijevi. Što više vode prođe kroz te cijevi, više će novca teći u naše džepove. Ovo je tek početak!“
Prijatelji su se povukli u mirovinu dok je njihov posao cvao i donosio im milijune dolara na njihove račune. Ponekad bi putujući nailazili na mladiće koji su nosili vjedra s vodom. Ispričali bi im svoju priču i ponudili im pomoć za izgradnju cjevovoda. Neki su prihvaćali, ali nažalost većina vjedronoša bi odbacila pomisao o cjevovodu. Pablo i Bruno svaki put bi čuli iste isprike.
„Nemam vremena.“
„Prijatelj mi je rekao da njegov prijatelj zna čovjeka koji je pokušao izgraditi cjevovod i nije uspio.“
„Samo oni koji uđu rano u posao zarade na cjevovodima.“
„Nosio sam vjedra cijeli život. Držat ću se onoga što znam .“
„Znam ljude koji su izgubili novac na prijevari s cjevovodima. Neću da se to isto dogodi i meni.“
Pabla i Brunu je žalostilo što tolikim ljudima nedostaje dalekovidnosti. Ali obojica su se pomirila s činjenicom da žive u svijetu vjedronoša. I da se samo mali postotak ljudi usudi sanjati snove o cjevovodima.
Autor priča o izvoru prihoda koji nije povezan isključivo sa ljudskim radom, odnosno o pasivnim prihodima. Ukoliko ste pročitali Bogati otac, siromašni otac od Roberta Kiyosakija bit će vam to sve poznato. Govori o načinu razmišljanja i da ne radite ono što svi drugi rade = mijenjaju svoje vrijeme (rad na poslu) u zamjenu za novac. Jer onog trenutka kada prestanete raditi, prestaje i vaš izvor prihoda i morate se ponovno zaposliti. U slučaju da niste u mogućnosti raditi zbog ugroženog zdravlja, postajete socijalni slučaj jer vam novac od nikuda ne dolazi.
Problem s klopkom „vrijeme za novac“ je taj da ako ne možete uložiti vrijeme, nećete dobiti novac.
Ideja knjige je bila da promjeni vaš način razmišljanja (ukoliko radite posao koji ne volite samo zbog novca, a sanjate o boljem životu). Uspoređuje trajni prihod sa cjevovodima iz priče. „Cjevovodi vas plaćaju i dok se zabavljate“ – cjevovod = trajni dodatni prihod; prihod koji nastavlja dolaziti bez obzira ulagali vi vrijeme ili ne.
S obzirom da sam pročitala knjigu Bogati otac, siromašni otac, sve mi je to vrlo poznato. U obje knjige autori navode puno primjera iz kojih možete zaključiti kako je stvarno ludo i vrlo riskantno u današnjem svijetu živjeti bez dodatnih prihoda koji stižu bez obzira radili vi ili ne. To mogu biti razni prihodi, npr. dividenda (zarada od dionica), iznajmljivanje nekretnine ili pokretnine, affiliate (partnerski) marketing, danas vrlo popularno – bloganje, izdavanje vlastite knjige, prodaja tečajeva i slično.
Moj zaključak
U današnjem svijetu se mogu birati dodatni poslovi. Naglasak je na tome da radite svoj posao i da usput, sa strane, radite još jedan posao koji vam na početku vrlo vjerojatno neće donositi prihode, ili nešto skroz malo, ali s vremenom će to prerasti u nešto više i moći ćete ulagati malo vremena u ono što radite, a zarada će biti veća. Npr. ako znate neku vještinu (šivati, slikati, popravljati nešto i sl.) – napravite tečaj o tome (snimite videa i stavite ih na web) i prodajte svoj tečaj drugim ljudima. U Americi je to već vrlo popularno i ima milijun primjera i raznih tečajeva, stoga uvijek možete gledati što oni rade i na neki način ih kopirati. Jer sve što se događa tamo, dođe i k nama, ali za sto svjetlosnih godina (bez obzira na tehnologiju) jer smo premala zemlja, nikome pretjerano zanimljiva. Čisti primjer je Instagram (još uvijek čekam kada će biti dostupna glazba na njemu da se umetne u storije), što postoji u Americi već više od godinu dana, a kod nas nije dostupno iako u nekim (velikim) zemljama u Europi postoji ta opcija.
Knjiga je ok, i ako ste tek na početku svog putovanja u bolji život, otvorit će vam oči. Ja nisam puno toga iz nje naučila jer sam pročitala par knjiga na tu temu i sve mi je to već poznato, ali svakako preporučam za pročitati, ima samo 118 stranica, slova su velika, ima puno ilustracija stoga se jako lako čita.
