O meni
Moja priča
Oduvijek sam voljela modu i stil, ali od toga ‘nema kruha’, pa sam završila ekonomiju. Dugo sam tražila svoje mjesto pod suncem jer mi posao u uredu od 7-15h nije zvučao nimalo privlačno, a poslovi koje bih radila bi mi brzo dosadili. Nisam mogla shvatiti koja je to moja svrha. Ali istina je bila pred mojim nosom – cijelo vrijeme no tada ju nisam vidjela.
Imam tu neku neobičnu sposobnost da osjetim što ljudi trebaju – ne samo što žele obući, nego kako se žele osjećati. Empatija, intuicija, kako god to zvali – meni je moda oduvijek bila alat za razumijevanje i izražavanje.
Kao tinejdžerica obožavala sam listati modne časopise – to je bio moj svijet mašte, ljepši od bajki, jer je bio stvaran i negdje tamo, u nekom velikom gradu, doista postojao. Izrezivala sam komade odjeće iz Neckermannovog kataloga i ljepila u bilježnicu svoje kombinacije – onako kako bih ja to “stilizirala”.
Željela sam se odijevati poput djevojaka iz tih časopisa. No, nisam si mogla priuštiti dizajnerske komade pa sam stalno kupovala jeftinu, nekvalitetnu odjeću koja mi je samo zatrpavala ormar. Unatoč punom ormaru, uvijek sam imala osjećaj da „nemam što obući“.
Kad sam otvorila svoj butik, počela sam primjećivati koliko je svaka žena drugačija i kako ista odjeća ne stoji svima jednako. To me potaknulo da se educiram – završila sam školu za modnog stilista i postala svoj prvi klijent. Učila sam razumjeti svoju građu tijela, shvatila zašto neke komade nikad ne nosim i kako izgraditi garderobu koja mi doista odgovara.
Danas točno znam što kupujem, lako biram odjeću i svaka kombinacija nosi moj osobni pečat. Više ne slijedim trendove – biram bezvremenske komade koji odražavaju moju osobnost. Moda mi je postala alat za izražavanje i samopouzdanje.
Shvatila sam da smisao mog puta nije bio u praćenju tuđih očekivanja, nego u pronalasku vlastitog izraza. Sve što sam prošla – modni časopisi, Neckermann, butik, sati isprobavanja odjeće, pretraživanje trgovina – bio je moj put prema onome što sam oduvijek bila: modna stilistica.
Danas, kad pogledam unatrag, shvaćam – cijeli moj put nije bilo puko gubljenje vremena. To je bila priprema. Moj um je već tad krojio modne priče, učio stil, razvijao oko za detalje. I sada, kad napokon ispunjavam svoju svrhu, osjećam se kao da sam stigla kući.